Astral World
Socrates said:"The unexamined life is not worth living."
pet - 27.05.2005
Na rubu znanosti -INDIGO DJECA
Evo gledala sam emisiju i vecinu stvari sam znala, a uvijek se pitala tko zna dali uopce spadam medju tu djecu pogotovo jer nemam tu boju aure.
:sad: tj neki ljudi su mi vidjeli svjetlo zutu boju a ne indigo. Sve je bio poucno i zanivljno slusati, cak sam svoje djete prepoznala medjunjimapo ponasanju. Sve dok nije dosao kraj dok onaj voditelj nije pitao "koja je zadaca indigo djece", pa kad je onaj njemac poceo na engleskom govoriti o djecaku Flaviu- Tad sam ostala "blago" sokirana sa izjavom da indigo djeca vide europu pod vodom u blizoj buducnosti. Naime ostala sam sokirana bas zbog te izjave jer mi se nesto jako cudno dogodilo u 8. razredu, jednog proljeca u 4 popodne (koliko je upecljatljivo bilo da se sjecam i tocnog sata). Tad mi se po prvi put dogodio jedan san koji nisam mogla u ono vrijeme ovbjasniti jer nije nikako se uklapao pod definiciju sna - u danasnje vrijeme bih se mozda usudila nazvati astralnom projekcijom iako mi je i taj pojam malo "klimav".
Evo sadrzaja "sna":
Nasla sam se ispred jednog grada i tamo me je docekala jedna odrasla zena, i rekla mi da se nalazim u 1219 g. (mislim da je to ta brojka) i rekla da ju slijedim. Meni je malo cudno bilo da je ta godina posto sam vidjela ostatke (zahrdjane) modernih autobusa, te je odmah priupitala kako je moguce da je ta godina ako su konstrukcije tih vozila iz mog stoljeca - odgovorila mi je da nakon "velikog rata" su poceli brojati godine od pocetka, jer su ljudi poceli stvarati novu povjest inovo drustvo. Odvela me je u grad koji je imao visoke polu porusene gradjevine i pocela pokazivati sto nas cveka u budusnosti, rekla mi je da u tom prljavom srusenom gradu sad zive ljudi koji bi mi danas mogli kategorizirat u "bogate", zatim odvela u dno (di se prije u tom gradu nalazii metro), i rekla da ostali ljudi zive ispod grada (kao stakori u bjedi i prljavstini). Putovali smo kao "brzinomsvjetlosti" - tj zamisli da smo negdje i tamo se nadjemo. Nasli smo se tada u jednom vozilu starinskom autobusu koji je bez stakla u rusevnom stanju ipak na neko cudo vozio. Vozili smo se kraj obale i puhao je vjetar. Kako je vjetar jako zapuhnulo tako su me dotakle kapljice mora. Odjednom na ruci di me je more poprskalo me je pocelo uzasno svrbiti i peci. Pitala sam je zasto, a ona mi je u slikama pocela govoriti o velikom ratu (znaci tada sam bila u snu i tada mi se u glavi kako je govorila pojavljivale sve slike o cemu prica), govolila mi je o velikom ratu, o globalnom zatopljenju uzrokovanom tim ratom, o tome kako se naglo otopio led sa antartike i o plimnom valu koji je potopio gradove u americi (mislim - jer mi je slika izgledala kao amerika), tada su mi se pojavljivale slike nekih kupola u kojima su proizvodile neke nemikalije, te da su one krive za to sto je sada more otrovno i sto nema vise zivota u njemu - globalno zagadjenje. Odvela me je na tribine gdje se odrzavala posljednja predstava zadnjeg delfina na zemlji. gledala sam to bice u umjetno slanoj vodi kako umire - imao je tako tuzan pogled. Tada me je vratila na mjesto od kuda smoi krenuli i pokazala jednu kartu - kako izgleda zemaljska kugla tada. Pokazala mi je koji djelovi nisu pod vodom, gdje se ljudimogu ici sakriti, da kazem ljudima sto ce se dogoditi ako nastave ovako. A ja sam joj rekla pa tko bi meni vjerovao sve ovo - ma ja sam samo djete - zasto bi mene itko poslusao. Te joj rekla da baremmi neki dokaz treba da mi vjeruju, da mi da kartu da pokusam je prenjeti u nas svijet. Ona mi ju je dala i rekla - "sada ces se probuditi" i iste sekunde sam otvorila oci u fotelji gdje sam zaspala. Pogledala sam oko sebe - bila sam u dnevoj sobi bacila sam jastuk iza vrata koji mi je bio i zaklopila oci . Tada opet brzinomsvjetlosti sam "zaspala" i nasla se opet ispred iste zene "nije uspjelo" - rekla sam joj. "Nisam uspjela prenjeti kartu u svoj svijet", tad je rekla da su morati to govoriti ljudima jer drugoga izbora nema, i opet rekla da cu se sad probuditi. I to se dogodilo - probudila sam se - pogledala na sat. Proslo je 4 sata od kako sam "zaspala". Mama mi je rekla da me je dolazila buditi ali da se nisam reagirala pa da jemislila da sam stvarno premorena te me pustila da spavam.
Napisala sam pjesmu u svoj dnevnik, napisala sam opis sna - prepicala roditeljima - oni su se samo nasmijali na sve. Tad me uhvatila tuga. Pokusala sam reci jos par ljudi, ali svi su mislili da je to masta. Tek prije god dana kad sam upoznala sto je to astralna projekcija i lucidni snovi sam pomislila damozda ipak nesto ima u tome. Do tada sam sutjela - jer to bi vjerovao - djetetu?
Najvece iznenadjenje mi je bio film "vodeni svijet" kad su ga poslje nekoliko god snimili... Ah -sta da vam velim - sto uopce mozemo uciniti? Jedino da odemo na ono mjesto gdje mi je receno?
, 27. svibanj 2005 0:48:00
... sanjao sam i ja često san o potopljenom gradu ali ne kao ti, možda nas budućnost želi pripraviti za ono što sljedi
ako želiš ostati duže i svjesnije u astralu, tijekom dana si često pogledaj u dlanove..to će ti ostati kao navika pa ćeš u snu kad to učiniš postati svjesna svega oko sebe..ja vježbam ali sam prelijena...
nepovjerenje i nerazumijevanje nastaje iz straha od nepoznatog. oni koji trebaju, shvatit ce te.
za tek tako : Vidim da Carlos Castenad-u :)
Jesi li ikada sanjala još nešto slično? San je zanimljiv, možda je to onaj 3. svijetski rat? Jedino to je nešto od čega bih se to moglo dogoditi. Ako opet budeš sanjala to pitaj tu ženu kako se zove. Ne zaboravi to ovdje napisat.
kraljevina - sanjala sam mnogo lucidnih snova poslje toga, te sam saznala dosta stvari. Pisat cu o svemu tome na ovom blogu, te kako je jednostavno to postici za svakoga . Te neke tehnike koje se rade prije spavanja da bi usla u to stanje. Tad si zaista slobodna - tadmozes zapitati bilo koje pitanje i dobit ces odgovor - pod uvjetom da si dobra ;) a da ih se ne plasis.
Zanimljivo da sam slican san ili pricu ili sta vec cuo negdje prije... samo se nemogu sjetit od koga/cega...
Metal - LOL od mene kad sam ti pricala u zivo
ROFL, a od tud mi je poznato :D LOL
Ja sam isto bio negdje 8. razred, mozda 1.srednje, sad imam 20 godina kad sam sanjao slican san. Inace sam iz Rijeke, iz stana imam pogled na more. Sanjao sam da sam u buducnosti i pogledao sam na balkonu zgradu ispred moje zgrade i more je bilo tocno do ispod te zgrade, znaci mozda se podigla razina za nekih 50 m.
Jos jedna zanimljivost. Tsunami. Ne sjecam se da sam ikad sanjao veliki plimni val koji je u snu pokupio mene i neke ljude, osim taj dan, to jutro, kad je bio veliki potres dolje kod indije koji je izazvao tsunami. a nisam nista znao o potresu dok se nisam vidio novine.
I ja sam ti u blizini... hmmm
Ja sam sanjao Mjesec koji je pao na Zemlju.
Ne sjecam se vise jasno,nesto ga je pogodilo. I ne bi me to toliko uzbudilo, da nisam X puta sanjao snove tog tipa, cak sam nekoliko puta sanjao pitanja na ispitu i slicno, ali totalno isto kao sto se i zatim dogodilo.Zanimljivo je bilo sto se nisam mogao jednom sjetiti koje je jos ono pitanje bilo...te nisam dobio 5 nego 4. Sve je to bilo u snu koji sam sanjao u snu. Sad vise ne volim sanjati.
ja ne sanjam, imam fleshove kao deyavu, ali nikad tako važne stvari više sitnice npr. vidim nekog prvi put u životu i čini mi se da znam što će mi reći ili mjesec dana unaprijed mi je nešto poznato ali ne i potpuno određeno.Voljela bih razgovarati s nekim tko se razumi u aure i sl.
Ja uglavnom imam lijepe snove !!Nisam indigo dijete ali bi svakako zelio prezivjeti bilo kakavu katastrofu!!Pa bi bilo lijepo da podjelis snama tajnu mjesta !!Kao sto sam shvatio to je tvoj zadatak!!
Hmmm ta buducnost,sta sa nama obicnima !??
ja sam se oduvijek osijećele kao indigo dijete. još otkad sam bila klinka, sanjala sam prije i imala osjećaje da sam prije bila druga osoba a sad mi je sve to mutno i ne sijećam se detalja kao kad sam bila klinka. točnije prvi put kad sam imala čudnu reakciju sam imala 4 god užasno sam se plakala zato što sam shvatila da puno ljudi pati na svijetu i da ćemo svi umrijeti jednog dana. kasnije sam imala puno predosječaja i vizija, koje su se kasnije obistinile. sada imam uglavnom deyavu snove. nekad kad se zapričam osjetim kao da nisam svjesna da to pričam ja . npr jednom na vjeronauku sam se toliko zapričala o drugim višedimenzionalnim svijetovima koje ljudski um nije još dokučio zbog materijalnog gledanja na svijet. tek sam čula prije par dana o indigo dijeci i po njihovim karakteristikama sam našla sebe. čula sam da postoje centri za takvu djecu i posebna naobrazba. ima jedan centar u dubravi idem provjeriti sljedeći tjedan. nekad mi je sve to sumnjivo i tješim se da je to dio moje prebujne mašte
ja sam se oduvijek osijećele kao indigo dijete. još otkad sam bila klinka, sanjala sam prije i imala osjećaje da sam prije bila druga osoba a sad mi je sve to mutno i ne sijećam se detalja kao kad sam bila klinka. točnije prvi put kad sam imala čudnu reakciju sam imala 4 god užasno sam se plakala zato što sam shvatila da puno ljudi pati na svijetu i da ćemo svi umrijeti jednog dana. kasnije sam imala puno predosječaja i vizija, koje su se kasnije obistinile. sada imam uglavnom deyavu snove. nekad kad se zapričam osjetim kao da nisam svjesna da to pričam ja . npr jednom na vjeronauku sam se toliko zapričala o drugim višedimenzionalnim svijetovima koje ljudski um nije još dokučio zbog materijalnog gledanja na svijet. tek sam čula prije par dana o indigo dijeci i po njihovim karakteristikama sam našla sebe. čula sam da postoje centri za takvu djecu i posebna naobrazba. ima jedan centar u dubravi idem provjeriti sljedeći tjedan. nekad mi je sve to sumnjivo i tješim se da je to dio moje prebujne mašte
I ja sam Indigo dijete i osijećam se drugačije.Bilo bi dobro da postoje neki centri gdje bi se Indigo dijeca mogla sastajati i razmjenjivati neobične doživljaje i snove.
...sanjala sam par puta da mogu letjeti...odjednom bi postala svijesna da sanjam i mogla sam se kretati kako god i gdje god sam htjela. ...bila sam tako sretna! Voljela bih znati neke tehnike usavrsavanja, neke vjezbe..bilo sto! Da mogu to ponoviti kad god zelim... It felt so good to get out of this world, even just for a few minutes...
NISTE JEDINI DOŽIVILI TO! JA STALNO POKUSAVAM ALI MI NEUSPJEVA. POKUSAJTE SE OPUSTIT PRIJE SPAVANJA DA VAM SE ELEKTRICITET NAPUNI !
Ma vi niste normalni,,kakav elektricitet,potopljeni grad,kurac palac kiseli krastavac
Ja osobno mislim da ste jako isfrustrirani jer se ne jebete,,i dane provodite sa rukom u gacama pred ekranom vaseg jadnog racunala.......jel trebam jos vise ista rec?
Anoniman (Neregistriran), u
15. rujan 2008 9:12:27
